nazaj na PRESS

Izvorni tradicionali i tradicionalni rock
Vjesnik, 7. decembra 2000

Nastup Vlade Kreslina, »Malih bogova« i Beltinške bande u »Tvornici« / Kreslin je, unatoč rockerskom pedigreu, autentični zaljubljenik u folklor, tradicije i akustičnu glazbu, podjednako uvjerljiv u rock repertoaru i etno kombinacijama

U zagrebačkoj »Tvornici« u utorak navečer nastupio je Vlado Kreslin, jedan od najpopularnijih slovenskih kantautora i najveća slovenska etno zvijezda. Riječ je o promotivnom koncertu za novi Kreslinov album »Ptič« (Nika Records/Dancing Bear), na kojem je gostovao i slavni irski glazbenik Andy Irvine iz skupine Plenxty. Zagrebački koncert Vlade Kreslina uslijedio je desetak dana nakon nastupa u Ljubljani, gdje je dva dana za redom rasprodao veliku dvoranu Cankareva doma.

Podsjetimo ovom prilikom da je Vlado Kreslin nastupio s R.E.M. na njihovom koncertu u Kopru u srpnju 1999. Nakon koncerta Scott McCaughey, pridruženi klavijaturist grupe R.E.M., Kreslinov je CD proslijedio Chrisu Eckmanu iz grupe The Walkabouts, dobro poznate i hrvatskoj publici, koji je Kreslinovu pjesmu »Tista črna kitara« prepjevao u »That Black Guitar« i objavio na albumu »The Train Leaves At Eight« na kojem su The Walkabouts skupili i obradili pjesme iz Europe s kojima su na ovaj ili onaj način došli u dodir.

Zagrebački koncert Vlade Kreslina bio je pojačan s električnim bendom »Mali bogovi«, ženskim zborom Katice i Beltinškom bandom, Beltincima iz slovenskog Prekmurja, vjerojatno najstarijom glazbenom skupinom koja neprekidno postoji i svira već više od 70 godina, prenoseći iskustvo i članstvo u grupi s koljena na koljeno, a u kojoj sviraju i roditelji Vlade Kreslina.

Kao kantautor sa šest samostalnih albuma i višegodišnjim glazbeničkim stažom iza sebe, moglo bi se Kreslina iz posljednje faze karijere nazvati slovenskim pandanom i predstavnikom etno-infuzija nalik domaćoj Lidiji Bajuk, s kojom je često zajednički nastupao - u »Tvornici« su izveli »Vsi so venci vejli« i »Ljubav se ne trži« - a međusobno su izmjenjivali gostovanja na novijim studijskim albumima.

Podjednaka uvjerljivost u standarnom rock repertoaru na početku koncerta i tradicionalnom materijalu narodnih pjesama pokazuju Kreslinovu izvođačku verziranost i svladanu tehnologiju slaganja zanimljivih aranžmana, pri čemu se naklonost akustičnoj glazbi logično isprepleče s izvornim oblicima »pretpotopnih« pjesama. Kreslin je, unatoč rockerskom pedigreu, autentični zaljubljenik u folklor i tradicije, autor čiji se korijeni mogu pripisati singer/songwriterskoj školi s početka sedamdesetih, koji recentnu pomamu za etno stilizacijama prirodno iskorištava kao dio vlastitog rječnika. Naravno, najviše su u upotrebi slovenski izvorni napjevi, ali pored domaćih recepata Kreslin, dugogodišnji zaljubljenik u akustični blues, verziran je i u području anglosaksonskih standarda s folk-blues predznakom poput »Sitting On Top Of The World« (prije par godina izveo ju je i Bob Dylan na akustičnom albumu »Good As I Been To You«) ili »Bourgeois Blues«, znamenitoj Leadbellyjevoj protestnoj pjesmi.

Koncertni repertoar sastavljen od rock veselica, starih slovenskih pjesama i usporedljivog materijala susjednih zemalja - sevdalinke, mađarske, talijanske i istarske pjesme, staroga barem nekoliko stoljeća, očito služi kao predstavljanje povijesti i tradicije, dok zemljopisni odabir pokazuje da je Kreslin naklonjen područjima koja poznaje najbolje i iz prve ruke. To, na žalost, nije spriječilo tradicionalno nezainteresiranu zagrebačku publiku, osim stotinjak poklonika, da pokaže opći nedosatak zanimanja za bilo što izvan uhodane srednjostrujaške matrice.

Hrvoje Horvat

nazaj na PRESS