nazaj na PRESS

Dražen Turina - Šajeta: Čakovec

Novi list, 19.11.2004

Opet hotelska kolumna. Čakovec 16.11. 2004. u dva sata i pedeset i dvije minute. Ujutro naravno.

Sinoć smo imali književno-glazbenu večer na kojoj su uz moju malenkost nastupili Miljenko Jergović i Vlado Kreslin. Bilo je fenomenalno. Ovo nam je već drugi zajednički nastup. Prvi je bio prije nekog vremena u Dramlju. Kako sada stvari stoje bit će toga još. Kad ovaj naš trio bude u vašem gradu svakako dođite. Toplo preporučam. Red pjesme, red poezije, red proze, pa opet red pjesme i tako skoro dva sata. Publika nam je kasnije, na potpisivanju knjiga i CD-a, govorila kako im je to vrijeme proteklo za tren. Meni je svakako bilo najteže jer stari lisci Jergović i Kreslin u meni bude osjećaj treme. Nekako sam izdržao a prisutni su me uvjeravali kako sam bio dobar i sjajno stao uz bok velikom književniku i velikom kantautoru. Ja kao lagano utjelovljujem i jedno i drugo. No, lako njima. Meni je opet najteže. Veliki pisac je otišao prije par sati za Zagreb a veliki kantautor spava u sobi do mene.

U sobi četiristo i šest ostao sam sam sa svojim laptopom i s obećanjem urednici da ću do zore isporučiti tekst. Radni stol u hotelskoj sobi je okrenut prema ogledalu i prvi put gledam sebe dok pišem kolumnu. Da, to je prvi u više od pet godina kako se bavim ovim poslom. Ne izgledam loše. Kao oni pisci iz američkih filmova. Iako volim svoj lik u umjetničkim seksi pozama ipak me ne zabavlja gledati sebe dok pišem. To mi je drago jer znači da još uvijek cijenim onu izreku koju sam u osmom razredu prepisao s omota ploče Bijelog dugmeta i objesio na zid: Treba voljeti umjetnost u sebi a ne sebe u umjetnosti.

Sjećam se i jednog davnog koncerta Haustora u riječkom Palachu. Darko Rundek je tražio da prekriju krpom ogledalo nasuprot pozornice jer se ne može gledati dok pjeva. Ja sam tada još redovito imao svoje solističke nastupe pred zrcalom i ta mi se ta izjava činila čudnom. Sad kad vidim sebe kako pišem shvaćam kako mu je bilo. Pa u ostalom ni ja ne volim baš gledati svoje nastupe na video kazetama. Uvijek govorim ukućanima kako me to ne zanima jer sam ionako bio tamo i sve to proživio. Ma isto je i kad sve to gledaš neposredno, istog trena kao da imaš neki odmak od samoga sebe. Uh, što sam se nafilozofirao.

No, ispričat ću Vam čime sam posebno šarmirao Čakovčane. Osim svojih standardnih dugogodišnjih fora u zadnje vrijeme često pričam o legendarnom kružnom toku u Buzetu. Znate, o onoj vazi s cvijećem kraj hotela Fontana koju Buzećani drže iznimnom znamenitošću a došljaci jedva da je i primijete. Prvi put sam to ispričao na koncertu u Zagrebu prije par godina i publika je sjajno reagirala. Potom se duže vrijeme nisam bavio regulacijom prometa u našim krajevima. Prošlog mjeseca ponovo sam se toga sjetio kad sam nastupao u zagrebačkom Hemingwayu na večeri stand up komedije i skužio da ta tema ne zastarijeva.

Tjedan kasnije buzetski kružni tok je završio je i u kolumni gdje sam povlačio paralele sa zagrebačkim rotorom. I ne bih time više bavio da Ana i ja na samom ulazu u Čakovec nismo naišli na predivni veliki kružni tok sa engleskom travicom i cvijećem u sredini. Rekao sam: »Gdje su moji Buzećani da ovo vide!« Kako nismo znali gdje se nalazi tamošnji Centar za kulturu upitali smo jednog tipa za pravac. On je rekao: »Na prvom kružnom toku idite desno.« Ja (ushićeno): »Imate ih više od jednog?« Tip me pogleda u čudu i kaže: »Da. Naravno.« – te nastavi – na drugom kružnom idite lijevo i kod trećeg... Dalje nisam ni slušao jer sam razmišljao o povratku u Buzet i vađenju masti mojim frendovima.

Ana i ja smo naravno pogriješili i pritom skužili da ima i četvrti kružni tok a svaki je promjera barem deset metara. I još jedna zanimljivost. U Čakovcu imaju i velike žute tabele na kojima su nacrtani ti kružni tokovi sa označenim dijelovima grada. Buzećani bi tu popizdili od zavisti. Kad sam ja u dvorani počeo pričati priču o buzetskom kružnom toku povlačeći paralelu s našim ulaskom u Čakovec, publika je pucala od smijeha. Netko me je od nazočnih ispravio da oni imaju zapravo pet kružnih tokova. Odmah sam s pozornice predložio ljudima iz lokalne turističke zajednice da ću u Buzetu postaviti plakate: Organiziramo izlete u Čakovec – grad kružnih tokova. Došlo je do ovacija. Nakon večere u finom restoranu sjeli smo u automobile i krenuli do hotela. Opet smo zalutali. Put je trajao dugo jer smo svako malo morali stati da se odmorimo. Od silnih kružnih tokova zavrtjelo nam se u glavama. Sjetili smo se one drage naše domaće vaze i tiho uzdahnuli. Mislim da na sajmovima u Čakovcu ne postavljaju ringišpile jer ih smatraju suvišnim i nezanimljivim.

nazaj na PRESS