nazaj na PRESS

VLADO KRESLIN, ČUVENI SLOVENSKI KANTAUTOR, KOJI JE NASTUPAO S MNOGIM SLAVNIM IMENIMA OD DYLANA DO R.E.M.-a, TE OBJAVIO 12 ALBUMA, JEDAN DVD I ČETIRI KNJIGE POEZIJE

PLOVI SEVDAH PREKO MURE
Tatjana GROMAČA
21. rujna, 2006.
Sa sadašnjim bandom još nisam imao regularnoga koncerta u Hrvatskoj. A i ne znam šta bi slovenski muzičar morao uraditi da dođe na hrvatski radio. Da ne bude nesporazuma, uvijek kad nastupam u Hrvatskoj imam odličnu publiku, odlične kritike za albume i često naletim na više pažnje nego doma. No, hrvatski bandovi i pjevači nastupaju svaki drugi dan u Sloveniji jer ih slovenska radija neprestano puštaju u svoje programe. I to usprkos Piranskom zaljevu i ostalim nepotrebnim glupostima. Hvala bogu

kreslin_01_200.jpg Biografija čuvenog slovenskog kantautora Vlade Kreslina započinje 1953. godine u selu Beltinci (slovensko Prekmurje). Mjesto rođenja, takozvani "korijeni" ono je što je trajno obilježilo stvaralaštvo ovog energičnog, nježnog, melankoličnog i raspojasanog muzičara. S jedne strane. A s druge, tu su iskustva rock muzike, tragovi koje su na Kreslina ostavila imena velikana (najčešće se spominju Dylan, Donovan, Young…), otvorenost prema svijetu, njegovoj čudesnoj promjenjivosti i očaranost njegovom izmiješanošću, nenadanim kombinacijama koje ona donosi – to je, između ostaloga, ono što se osjeća u muzici Vlade Kreslina. Predanost vlastitom pozivu – pozivu rockera i pjesnika, ali, u onom smislu u kojem nema razlike između življenja i izvođenja, između odnosa s publikom na stageu i odnosa s prolaznikom na ulici, prodavačicom u dućanu. Kreslin je u tom pogledu zacijelo jedan od onih muzičara (umjetnika) za koje možemo biti sigurni da imamo posla sa čovjekom - "originalom".

O vokalnim mogućnostima Vlade Kreslina mnogi su već pisali, i o njegovom pratećem bandu - Beltinška banda (iz spomenutih Beltinaca), s kojima je jednom prilikom Vlado zasvirao na jednom pikniku, i tako se slučajno rodila ta muzička kombinacija (1992. godine objavili su prvi CD - "Spominčice"). U Beltinškoj bandi svirali su Jože i Janez Kociper, čuveni basist i violinist tog kraja, stalni je član "bande" i Milan Kreslin, otac Vlade Kreslina.

Muzička biografija Vlade Kreslina započinje 1970. godine, počeo je kao bubnjar u jednom bandu, 1983. priključio se skupini Martin Krpan, a od 1991. započinje "solo karijeru". Kreslinova je glazba natopljena raznim etno utjecajima, ne samo međimursko-slovenskim, nego i ciganskom muzikom, bosanskim sevdalinkama, bluesom, ali uvijek obrubljena onim što se zove "rockerska energija". Uz Beltinšku bandu, Kreslin nastupa i s bandom Mali bogovi. Nastupao je diljem svijeta, i s raznim imenima, od Bob Dylana, preko Klezmaticsa, Kočani orkestra, Ive Bittove, Balansecu Quarteta, R.E.M.-a, The Walkaboutsa, Taj Mahala, Arlo Guthryja… Do sada je, sve skupa, objavio 12 albuma, jedan DVD, četiri knjige poezije, radio je glazbu za film, kazalište, glumio je u nekim filmovima i predstavama… Koncerti Kreslina i Beltinške bande atrakcija su i muzički doživljaj koji je šteta propustiti. Upravo pripremajući se za razgovor koji smo za Feral radili, Kreslin je najavio, za početak prosinca ove godine, koncert koji će tri dana za redom održati u Cankarjevom domu u Ljubljani, gdje će gostovati i stari prijatelj i čest gost, legenda iz "Hrvaške" - Drago Mlinarec.

Špek i luk

- Prekmurje je vaša trajna inspiracija, neka vrst vaše intimne "mantre"… Kako biste opisali magiju Prekmurja onome tko ne poznaje taj dio Slovenije?

- To ne treba objašnjavati naciji koja ima sama ravnicu. Kad sam s Lidijom Bajuk u Međimurju snimao pjesmu Šetala se lepa Mara (kod nas ista pjesma zove se San se šetal) i s muzikantima limene muzike rezao špek i luk, još jednom sam shvatio koliko mi je blizu taj sentiment. Bliži nego onaj iz Bohinja. Takvi su njima vjerojatno otočani s Korčule. U Prekmurju su uvijek zajedno živjeli katolici, protestanti, židovi, cigani, Mađari, itd. Znači, da su Prekmurci (kao i Međimurci) ljudi otvorenih ruku i srca. Možda i zbog rijeke Mure, jer znamo da "... people down the river they are happy to give..." Ha-ha. Prekmurje kao takvo shvaćaju i ostali Slovenci, koji su posljednjih godina masovno "navalili" na nas.

Nekad je Prekmurje bilo slovenski Sibir, tu se slalo učitelje koji nisu bili na liniji. Uvijek je bilo malo više nerazvijeno, što mislim da je koristilo srcu, a standardu malo manje.

- Kad smo već kod Mure i Slavonije – kako vi vidite policijska prestrojavanja uz slovensko-hrvatsku granicu na Muri? Je li to dio predizborne kampanje u Sloveniji?

- Pa, da je tako, mislim, da ne bi baš ovih dana punili ljubljanske Križanke Massimo, Cetinski, Josipa, Radolfi, Karan, Aki i ne znam još ko. Pored toga, mislim, da lukavost i nadmudrivanje nije baš neka karakterna osobina kod Slovenaca. Pa ni kod političara. Da ne kažem, na žalost, ha-ha. Sjećamo se iz fuzbala, ko je u Jugi "radio, trčao", a ko "nadmudrivao"... Svakako smo se trebali detaljno dogovarati o svemu sve od '91. Ali tad je bilo gusto na drugim teritorijima. Nama npr., naši kažu, da su premijeri dogovorili da obje strane grade most, onda su ga gradili samo vaši. Ne znam šta kažu vaši vama? U svakom slučaju, vrlo žalosna rašomonijada u ovo komunikacijsko vrijeme.

- U muzici ste aktivno od 1970., dakle, punih 36 godina. Je li muzika spas za vas, biste li znali drugačije živjeti?

- Pa radio sam druge stvari, kao učitelj, na radiju itd. Profesionalac sam nekih trinaest godina. Ali imate pravo, to je spas za mene. S ovom senzibilnošću teško bih preživio u nekom "poštenom" poslu, pogotovo dan-danas. U pjesmama prolazi, u životu ne baš. A mama je htjela inženjera, o-joj.

kreslin_02_200.jpgOd kuda ta nevjerojatna energija na vašim koncertima – ili su koncerti sami po sebi nešto što vas puni energijom?

- Vjerojatno, da. Čak i kad sam umoran, umor nestane, kad band "zagruva". Nekad sam svirao po 200 koncerata na godinu.

Drugi kupleraj

- Jedan od članova vašeg pratećeg orkestra je i vaš otac. Kako je došlo do te kombinacije?

- Moj tata je Milan Kreslin. Moj djed je kao Slovenac imao krčmu u Hrvatskoj, u Prelogu. Tamo se rodio moj tata. Cijeli život je bio "račundžija", a i svirao onu crnu gitaru, o kojoj pjeva jedna moja pjesma i The Walkabouts. Onda sam uključio njega i mamu u Beltinšku bandu i sad pjevaju šlagere, kao što je Daj mi Micka pejneze nazaj, ka jes iden v drugi kupleraj. Beltinška banda se pojavila na sceni prije Buena Vista Social Cluba, a bila je i starija.

- Svirali ste s brojnim velikim svjetskim i "domaćim" glazbenicima. Tko je za vas osobno bio najdojmljivija "faca", i zbog čega?

- Pa najdojmljiviji, s obzirom na renome i rejting, vjerojatno, R.E.M., koji su me mrtvo hladno izvukli na stage u Ljubljani, bez bilo kakvog dogovora prije. Jako začuđujući potez u svjetskom muzičkom biznisu, gdje se kalkulira i unaprijed crta svaki korak. Bez bilo kakvog poziranja su iskazali simpatije prema nama i prema Bambi Molesters već prvi put, na koncertu u Kopru.

- Jedan je poznati hrvatski kantautor jednom prilikom negdje izjavio da nema većeg sevdaha nego kad Slovenac padne u sevdah. Šta vi, koji imate iskustva i sa sevdalinkama, mislite o tome? Ili postoji neki specifičan, slovenski sevdah?

- Ne znam ko je to bio, ali Arsen je jednom rekao – "ima Bosne u Kreslina, ha-ha". Kad sam drugi put poslije rata došao u Sarajevo, a prije toga sam tamo odmah poslije rata svirao koncert sevdalinki s bosanskim izbjeglicama, taksist me prepoznao, kao: "Pa vi ste Slovenac koji pjeva sevdalinke, reci, čovječe, gdje, da te vozim!" Prekmurska muzika sa svojom tugom i melankolijom nosi nekog sevdaha u sebi. Slovenci je obožavaju.

Ciganski život

- Kako se uklapaju obitelj i rock and roll, kuća i 200 "svirki" godišnje?

- Koncerata je sad manje. Baš ovih dana sam skenslao neka fina gostovanja po bivšoj Jugi i u Milwaukee u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje sam u nekom teatru trebao pjevat Tom Waitsovog Woyzecka. Kad imaš malu djecu, žao ti je za svaki milimetar njihovog odrastanja koji si propustio. Inače, to je ciganski život, više-manje.

- "Kako znaju ko smo" ciklus je vaših odličnih pjesama objavljenih u časopisu "Fantom slobode", preko kojih vas je hrvatska publika mogla upoznati i kao odličnog pjesnika. Što čitate od poezije, ili je samo pišete?

- Tu i tamo čitam slovenske pjesnike, Sarajlića, Miljenka, Johnnyja, ha-ha.

- Kako to da niste član Slovenskog društva pisaca, a objavili ste četiri knjige?

- Samo dvije su zbirke pjesama. Pa, mislim, da je za naše, tzv. kantautorske pjesme hendikep da se pjevaju. Izgleda, da im to još uvijek smanjuje težinu u očima "ozbiljnih" pisaca.

- Sprema li se kakvo vaše koncertno gostovanje kod nas u Hrvaškoj?

- S ovim bandom još nisam imao regularnoga koncerta u Hrvatskoj. A i ne znam šta bi slovenski muzičar morao uraditi da dođe na hrvatski radio. A da ne bude nesporazuma, uvijek kad nastupam u Hrvatskoj imam odličnu publiku, odlične kritike za albume i često naletim na više pažnje nego doma. No, hrvatski bandovi i pjevači nastupaju svaki drugi dan u Sloveniji jer ih slovenska radija neprestano puštaju u svoje programe. I to usprkos Piranskom zaljevu i ostalim nepotrebnim glupostima. Hvala bogu.

________________________________
Copyright © 1993 - 2006 Feral Tribune. All rights reserved.

nazaj na PRESS