nazaj na PRESS

Šajeta - Kolumna: 9., 16. december - Novi list / Glas Istre

Mobilna kolumna

Jebemti tehniku ! Kamo ide taj svijet ? Ovu kolumnu pišem na mobitelu. Da, na mobitelu. Da mi je to netko rekao prije deset godina ne bih mu vjerovao. Ma ne to za mobitel već da ću imati svoju kolumnu. A sad dosta zajebancije i krenimo iz početka. Imao sam vikend za ispalit. U petak sam nastupao u Rijeci, točnije vodio sam najbolji hrvatski festival. To je onaj na kome nastupaju djeca s posebnim potrebama. Tamo nema nagrada, producenata, propalih manekenki koje su postale pjevačice, glupih pjesama prema kojima se svi odnose kao da su remekdjela i sličnih gadarija koje krase naše ostale festivale. Samo djeca, mnogo emocija i prepuno gledalište vesele i iskrene publike. Navodno je jako bitno tko je voditelj takvog festivala i svi su jednoglasno zaključili da sam u toj priči nezamjenjiv. U subotu, u četiri ujutro šogor Zoki i ja smo krenuli put Zadra jer sam morao opet biti glasnogovornik na biciklističkoj utrci T-Mobile-a. Ovoga se puta trka održavala na otoku Ugljanu. Vrijeme je bilo više nego loše. Gusta kišurina i orkanska bura. Da bi stvar bi gora još sam imao i gripu. Pokušao odgoditi odlazak na Ugljan ali su objasnili kako tamošnja zbivanja ne mogu proći bez mene i neka se ne zajebavam. U taj mozaik savršeno se uklopio i podatak da u Ljubljanu moram stići do šest navečer gdje sam gostovao Vladi Kreslinu na njegovim već tradicionalnim koncertima u Cankarjevom domu. Vladi da ne dođem na koncert ? Zajebati frenda ? Nipošto. Ma često ja zajebem neke svoje frendove ali Vladu ovoga puta nisam mogao…I tako je trebalo napraviti osamsto kilometara i pritom paziti da se ne izgubi ni jedna sekunda. Šogor Zoki je veoma zadovoljan svojim novim zimskim gumama. To mi je rekao stotinu puta tijekom spomenutih osamsto kilometara. Čak je u trenutku napada patetike, pri stotinu četrdeset na sat kroz najgore nevrijeme, uzdahnuo i rekao: « Dobra guma glavu čuva ». Dobro je poznata stvar da ja kasnim gdje god stignem. U stvari točnije gdje god ne stignem. Nedavno kad smo išli s Gustafima u Vojvodinu stigao sam s malim zakašnjenjem na dogovoreno mjesto ali je kasnio naš bubnjar Brane što se pripisao meni, mom bandu i mojoj organizaciji. Tada je Pešut ispalio jednu od svojih najduhovitijih provala: « Šajeta kasni i kad je stigao.» Ispričao sam putem šogoru tu anegdotu ali on je rekao kako dok sam s njim kašnjenja neće biti jer ne trpi takva sranja. I zaista čovjek je sve posložio tako da smo na slovenskoj ( evropskoj ) granici bili «na vlas» u sekundu. Šogor se kurčio sa svojom vožnjom, organizacijom i gumama. Trebali ste mu vidjeti facu kad sam rekao da sam zaboravio sve dokumente uključujući i iskaznicu darivatelja krvi. Popizdio je. « Sve sam ja kriv - vikao je - trebao sam te pitati jesi li ponio dokumente. Sad ćemo kasniti. Opet je ispalo po tvom .« Nataša je također preuzela krivicu: «Ja sam kriva. Živim s idiotom kojem sve treba pripremiti. I to sam znala !» Iz Zagreba smo se vratili u Bosiljevo, tamo smo se našli s Natašom i tatom koji su mi donijeli dokumente. U Ljubljanu smo zakasnili par sati. Srećom nije nam bila potrebna tonska proba i koncert je dovoljno dugo trajao pa smo stigli nastupiti. Poslovični Slovenci su ispalili na živce ali kako sam rasturio publiku na kraju su svi rekli: « Ti si genije. Tebe se stvarno isplati čekati.» Na koncertu je bilo i puno ljudi iz slovenskog parlamenta pa mislim da će njihovo pozitivno mišljenje uvelike utjecati na naše primanje u EU i tu također vidim svoje velike zasluge. Šogor me je ostavio u Ljubljani jer sam tamo nastupao i slijedeća dva dana. Nema frke, mislio sam, lovu imam, dokumente također kao i sve drugo što mi treba. Navečer sam stigao u hotel i zaključio da mi fali « onajmalikurac » koji se natakne na žicu od punjača da bih mogao napuniti mobitel. Da Vas ne zamaram, ja sam nešto kao James Bond pa se palim na male tehničke igračke. Imam umjesto klasičnog mobitela mali kompjuterčić tzv. Pocket PC koji radi na Windows-e. Da bi ga spojio na komp moraš imati stalak u koji se direktno uključuje punjač. Mudri i bogati Gates je tu zakomplicirao stvar pa ako želiš puniti telefon na utičnici trebaš već spomenuti « onajmalikurac » koji sam ja ostavio doma. Prošao sam cijelu Ljubljanu i nigdje nije bilo za kupiti « onog malog…» Na kraju sam morao kupiti vanjsku tipkovnicu za mobitel (!!!) pomoću koje mogu puniti mobitel ali i pisati. Sad ovu kolumnu iz čiste obijesti pišem na telefonu. Ima samo jedan problem. Na tipkovnici nema kvačica pa ću ih dodati naknadno. Šogor mi je rekao sa je njegov djed išao u talijanske škole i da je isto pisao pisma na hrvatskom. Najprije bez kvačica potom bi ih stavljao gdje mu se to činilo zgodnim. Slična zgoda je bila i na spomenutom festivalu. Djeca su od sponzora dobila poklon pakete. Ja sam imao sinopsis bez kvačica. Kad je pisao Kras nisam znao radi li se tu o zaista o Krasu ili Krašu. Pitao sam djecu: "Jeste li dobili čokoladu ili pršut ?"

Posebneš Zamudnik

Uvatilo Gotovinu, 'nti mater! Sad bi tribalo izić «nacestu» uzet bemcina pa užgat evropsku bandiru ka štracu. Neka vidu šta narod misli…Ne mogu se oni tako s nami zajebavat! Doj'će oni liti «namore» pa će vidit šta je Rvacka! Kad mi krenemo njizi jebavat propivat će Juru i Bobana «odmuke». Veselu se oni Mesić i Sanader da ćemo sada otić u Evropu. Otić ćemo…Zna se di ćemo otić! E Franjo kad bi bar uskrsnija na pe'minuta pokaza bi ti crvenoj bandi di jin je misto!!! » Jadan naš naivni narod. Sad će s tim uhićenjem zabavljati jedno mjesec dana i sve će se zaboraviti kao da ništa nije bilo. Pa juriš u banke po nove kredite. Mi za sada financijski dobro stojimo. Naravno zahvaljujući noni. Nona je prošli tjedan proslavila devedeset i peti rođendan, prepisala nam je kuću na predivnom mjestu a još u tu istu kuću nosi i lovu. Kao penzionerki država joj mora vratiti više od tridest i nešto tisuća kuna. Nona kaže si to uzmemo i podijelimo. Sad smo u dilemi – spizditi to u dvije godine ili dati državi kredit na osam. A Gotovina ? I on će financijski odahnuti. Po nekim procjenama ovo njegovo skrivanje ga je koštalo oko sto tisuća eura godišnje. Kad moju nonu pitate o najvažnijim stvarima u životu ona će vam reći da je važno samo da imate nešto za pojesti i da ste u toplom. U Haagu koliko čitam je upravo tako. Prostorije su grijane, a sjećate se i da je Tuta Slobi za rođendan poklonio tortu. Njih dvojica naime zajedno igraju šah. Kako se društvo povećalo predlažem poker. Mesić i Sanader imaju različita mišljenja glede akcijskog plana – to je onaj plan hvatanja Gotovine. Mesić je rekao da treba uhiti i Gotovinine pomagače dok Sanader izjavio da to za sada to. Mediji izvješćuju da se u jednom ipak slažu – put u Evropu što se tiče Hrvatske sada je otvoren. Jebote, zašto se to nije sve dogodilo prošli tjedan kad sam nastupao u Sloveniji i zaboravio dokumente ? Tada bi me možda pustili bez komplikacija. No, kad smo već kod Slovenije još sam pod dojmom tih nastupa. Fina i neopterećena publika koja će s poštovanjem i pažnjom poslušati svaki nastup. Pa i moj. Nema dobacivanja i naručivanja pjesama Miše Kovača – jednom riječju Evropa. U Sloveniji sam shvatio kako meni taj ulazak u Evropu sasvim odgovara. Na ulici, u trgovini, svugdje…Jedino je za moj ukus bilo malo previše harmonika, klarineta i narodnih nošnji ali kad vidim što sve trpim u Hrvatskoj – živjeli Avsenik i Slak. Na kraju krajeva isto je kao u Matuljima. U tome, ruku na srce, uživa i moj brat i cijela njegova ekipa. Vi zante da ja sebi uvijek tražim prigodno ime kad nastupam u inozemstvu jer šajeta je teška primorsko – istrijanska beseda. U Makedoniji sam Drašče Šajetovski, u SiCG sam Šajko ili Šajudin, u BiH Šajetanović Mehmet Šajeta itd. Za Sloveniju sam bio odabrao verziju sloveniziranog Bosanca zvanog Boštjan Šajetanovič ali nisam bio baš zadovoljan. Moram tu spomenuti da me prijatelj Kreslin izuzetno cijeni i da moj rad smatra posebnim. Uostalom kao i ja njegov. Moje gostovanje je najavio govoreći publici kako iz Hrvatske dolazi jedan « posebneš ». Shvatio sam što znači ta riječ ali je nisam našao u rječniku. Tamo samo piše da je « poseben » - poseban, osobit, osebujan i specijalan. Mi nemamo takvu riječ jer kod nas ako nekome kažeš da je «specijalac», ukoliko nije pripadnik specijalnih policijskih snaga, možeš ga uvrijediti. Specijalac je malo neuklopljen i neprilagođen. Kreslin sigurno nije mislio tako. A riječ mi zvuči super. Druga riječ koje je bila ključna u odabiru mog slovenskog pseudonima je « zamuda». To znači « kašnjenje». Ne moram Vam objašnjavati kako sam naučio tu riječ. Šogor Zoran mi je rekao da sam ja što se tiče Slovenaca jedan najobičniji «zamudnik». Tako sam ja sebe za slovensko tržište prozvao Posebneš Zamudnik». Kasnije smo Zoran i ja razgovarali o korijenu riječi « zamuda». Slovenci su točan, vrijedan i precizan narod. A to nije došlo samo od sebe. Vjerojatno su nekada davno sve one koji bi kasnili, mučili na način da su im jaja iliti muda stavili škrip i stezali. Kad bi netko kasnio narod je dželatu vikao: «Za muda ! Za muda!» i tako je nastala « zamuda ». Za kraj da naučite još jednu slovensku riječ koje nema u rječniku. To je «valda» a znači sigurno, ziher, 100 %, « da, upravo tako». Što god bi rekli Slovencima, od najbanalnijih činjenica do stopostotne istine, oni bi klimali i govorili «valda». Bili smo sigurni da to znači «valjda». A čakavskom je i popuno isto. Popizdili smo od nepovjerenja. Zašto nam ne vjeruju ? Sve uzimaju s rezervom! Kad smo se potpuno opustili uz vino zvano « cviček » pitali smo zašto nam ne vjeruju. Na kraju smo se svi dobro nasmijali. Savjet: ne pišajte prema zapadu ali ni prema vjetru. Naročito ako puše «sa zahoda».

nazaj na PRESS